Umetnicko delo : Napolen na mostu kod Arkole, Jacques Louis David.

Reprodukciju slike sam prvi pu videla u nekoj staroj encikolopediji dok sam bila devojcica. Nesto na licu tog mladica dok zamahuje sabljom se poklapalo sa mojom decijom idejom kakav muskrac treba da bude – odlucan i nepokolebljiv, spreman da pokori svet. Nesto od toga se odrzalo u meni i danas.

Grad:  Pariz, FrancuskaIf you are lucky enough to have lived in Paris as a young man, then wherever you go for the rest of your life it stays with you, for Paris is a moveable feast.” E.Hemingway

Pogled: Masada, Israel. Volim pustinje pre svega. Tu ideju o potpunoj samoci na planeti s toliko ljudi. Masada je najlepsa u cik zore u trenutku dok se radja sunce i budi pustnja. Ta jednolicnost pejzaza kao mi potvrdjuje da van njegovih granica postoji svet pun uzbudjenja, boja i zvukova.  

Plaza: Titisee jezero, NemackaImam obicaj ponekad da kazem da su sve plaze iste – svuda lezis i gledas u pucinu. I tako mi se mesaju razna letovanja, kontinenti i vrste podloge – od kamenitih do onih s peskom poput finog praska. Izdvaja se samo plaza na jezeru na Svarcvaldu u sumrak, prijateljica sedi do mene i pusi, ostatak drustva skace s pontona na sredini jezera, svi se smejemo, necije dete trci u vodu, par pored nas igra karte i jede cips.

Park: Maruyama park, Kyoto, JapanNajpoznatije mesto na svetu za posmatranje cvetanja tresnji. Kako li je odrasti u drustvu koje posebnim dogadjajem smatra cvetanje drveta i nalazi vremena i strpljenja da ga pozljivo posmatra.

Gradjevina: Zid placa, Jerusalem, Israel.Verujem da ukoliko bi se jednom gradjevinom trebala objasniti istorija covecanstva u proteklih tri hiljade godina – od sirenja monoteizma do holokausta i modernih sukoba, sigurna sam da bi Zid placa stajao kao sjajna, tuzna zvezda nase civilizacije.  

Putovanje: Spitsbergen, Svalbard, NorveskaCitala sam jednom putopise Milosa Crnjanskog, medju njima ima i jedan o Svalbard ostrvima kod Severnog pola koja su poslednja ljudska naseobina pre potpunog carstva snega i leda. Pitam se kako li je ziveti na granici extremnih uslova i polarnih noci i normalnog zivota ispunjenog svakodnevnim obavezama.